Arhiva za kategoriju ‘časopis’


Сваког петка дневни лист „Blic “ доноси подлистак “ TV Blic “ (или је то можда   „Blic TV“ ?!)  у колору, на 40 страница (рачунајући и насловницу и последњу страницу)

Одмах пада у очи саморекламерство исказано натписом  „Najpregledniji, najtačniji TV program“  у горњем десном углу насловнице.  Најпрегледнији сигурно није!  Велику сметњу праве, пре свега, веома ситна слова и бројке! Малтене вам треба лупа (увеличавајуће стакло) да би прочитали шта пише! Затим, сваки дан у седмици је подељен линијама на „пре подне“ „после подне“ , „вече“ и „ноћ“ (А где је јутро?)  а изнад рубрике „вече“ убачене су сличице мале резолуције,  које тобоже, треба да илуструју неке филмове или емисије. Све то заједно уопште није прегледно, а камоли  „најпрегледније“ !  Људском оку је тешко да нађе оно што хоће, у целој тој шареној папазјанији! После пар неуспелих покушаја, одустали смо да даље губимо време, чак је и телетекст боља опција!

Такође, оно што иритира су рекламе, има их превише, све подсећа на оне рекламе што се убацују у сандучиће, тако да овај подлистак (мини часопис) једва заслужује прелазну оцену, и то само захваљујући (али и то не увек!) понеким занимљивим интервјуима или репортажама  са домаћим глумцима (У овом издању то је репортажа са снимања филма и ТВ серије „Лед“, и мини интервју са Љубомиром Бандовићем)

Има ту и којекаквих натписа и мини натписа преузетих са интернета,  потпуно непотребних и досадних. И опет, превише реклама, рекламица, у чему предњаче рекламе и рекламице веледрогерије „Lilly“  којих има малтене на свакој страни.

Оцена 2/5  

PS :   На насловници је водитељка  Миња Милетић, а има и интервју са њом преко 2 стране (додуше. не баш преко целе две стране) Ту сазнајемо да је рођена 1980. године у Београду. и да је дипломирала на Медицинском факултету, те да јој је хоби читање новина сваког дана.  Да има 10 година новинарске каријере.

Све је то лепо, али сестро слатка, студирала си медицину 5 година, да би се на крају бавила новинарством, да би била водитељ у некој ТВ емисији!?

Ако се на ТВ запошљавају дипломирани доктори медицине, где се онда запошљавају они јадници што су студирали журналистику!? Ово је заиста јад и беда, не верујемо да би у „нормалним“ државама школовали докторе да исти раде на телевизији као водитељи или спикери, или слично.

У Србији има много незапослених доктора, а највише у великим градовима, док у малим градовима и селима нема доктора, људи пешаче по 20 километара у једном смеру да дођу до доктора! Значи, треба поставити клаузулу (као некад што је постојала у Краљевини Југославији и у ФНРЈ) да доктори морају да прихвате да раде тамо где их Министарство здравља упути и где су овом народу потребни,  ако си школован о трошку државе  за  доктора, да лечиш људе, а на крају отимаш посао некоме ко се школовао да буде новинар? Да, буквално отимаш! Ако новинари не могу да раде као доктори, како онда доктори могу да раде у медијима где треба да раде школовани новинари?

Кад ће у Србији свако да почне да ради свој посао?!  Чему школовање лекара, ако ће они сутра да читају вести и да трабуњају по телевизијама? За тај посао је довољна и средња школа. На страну то, да на пример, у САД, Енглеској, такав посао обављају згодне женске особе са добрим, пријатним гласом, лепом дикцијом, то су квалитети који су потребни за ТВ лице, водитеља, а не медицински или неки факултет природних наука.

Отишло се тако далеко, да се чак запошљавају дипломирани метеоролози да читају метеоролошку прогнозу!  Е,  где си Каменко Катићу да видиш шта се данас ради! Корупција, чиста корупција. Јер, корупција није само мито, новац у коверат, а  коверат у џеп. Корупција је и кад неко ради туђи посао, за који нема квалификација, за шта се није школовао, само зато јер има неку политичку, партијашку,  или рођачко-кумовску-земљачку везу и везицу! Наравно, не заборавимо ни креветске везе, али то је нека друга прича, мада слична.


Наравно, опет имате поклон ако купите Грацију ! Овог пута, то је лепа женска торба вештачког материјала ( пластика (и-или) скај ), са чврстим дршкама,  димензија око 40 cм / 40 cм, ширина дна је око 11 cм.  Дезен тј. шаре варирају, али смо приметили најмање 2 разна.

Од садржаја, ту су стандардне женске приче о моди, модирању, целулиту,  ташнама и крпицама које су у тренду,  хватању зјала за доконе жене које немају паметнија посла.  Путопис из Кине, интервју са Ђорђем Вардом,  интервју са Јеленом Јокић и Јеленом Петровић, итд.

Све  у свему, од 180 страница (рачунајући и корице) има 65 рекламних страница директне рекламе, плус можда још толико индиректне рекламне. Тако да је цена од 289 динара претерана, посебно кад се узме у обзир садржина. Испада да плаћате рекламе и огромне фотографије разне женске одеће, модела, реклама, и другог „садржаја“ али опет највише тупавих реклама које нико не чита а вероватно и не гледа. Нпр. на једној страни је реклама за  женске „харемске“ панталоне  по цени од 26000 (26 хиљада динара!)

Или пак, реклама за „скраћени кимоно“ од 45000 дин. (45 хиљада динара!!!)   Толико о високој моди! Аман-заман ! Да, нова српска буржоазија настала мало-помало, али истрајно, од 5-октобарске демонкратије-партократије и паљења Скупштине (то је онда било потпуно „легално“ и охрабривано од „Западне Европе“),  и њихови помагачи тајкуни и тајкунчићи једино могу да приуште такве скупе перверзије, док обичан народ („губитници транзиције“ и остала сиротиња и непостојећа некадашња  „средња класа“  — некад класа, данас маса ! ) купује код Кинеза и на бувљацима,  и пребројава ситниш по џеповима… Оно што остане кад се плати храна тј. „го живот“, ТВ и радио претплата, рачуни за струју, воду, грејање, 100 разних пореза и измишљених намета…

Еее, Србијо, пробуди се !

Оцена: за поклон („поклон“ који ви плаћате!) 3/5  а за часопис мршава двојка тј. 2/5


Сваког четвртка, ако купите дневни лист Политика, добијате и овај подлистак (малецни часопис) формата 29,8  x  22 cm   на 16 страница (лепљених, без металних споница)

У овом броју има  занимљивих чланака, међу којима “Зашто у Србији нема дисконтних ланаца“

Главни разлози, како каже Горан Паповић, председник Националне организације потрошача, су:  “… да се инострани дисконтери нису сматрали добродошлим у Србију, да су све добре локације већ заузете,  и што је за долазак нових ланаца потребна сагласност Министарства трговине, што опет отвара сумњу да ли они некоме дају дозволу, а неком не “

Такође, домаћи трговци нису расположени за отварање правих дисконтних ланаца, јер немају искуства у томе, ни довољно знања и вештине да послују са нижим трошковима пословања, а уз већи обим продаје, ниже цене, ниже профитне марже. Уласком ланца LIDL у Хрватску, и сви други трговачки ланци морали су да смање цене. Нема сумње да би се то догодило и у Србији. Нажалост, код нас нема правих дисконтних ланаца, и тако остајемо и убудуће без правих дисконтних ланаца са ценама које би биле ниже око 30 % у односу на ове сада.

LIDL већ послује у Словенији, Мађарској, Хрватској, Румунији, Бугарској и Грчкој, а   KAUFLAND у Бугарској, Румунији и Хрватској. Док ланац  ALDI ради у Мађарској, Словенији и Грчкој.

Осим тог најдужег и најзанимљивијег насловног текста који је написао Стефан Деспотовић, Потрошач доноси још двадесетак мањих,  као и мали интервју “Велики сам трошаџија“ са глумицом Љиљаном Стјепановић.

Ту је и веома занимљив натпис “Заштита од искључења са јавне комуникационе мреже“  из којег сазнајемо да сада потрошачи имају нешто повољнији положај него пре, јер су оператери дужни да их упозоре и обавесте пре искључења.

За додатне информације, позовите бесплатни број 0800 103 104 који ради сваког радног дана од 09 до 16 часова и даје бесплатне савете.

Све у свему, користан подлистак.

Оцена 4/5


Oktobarski broj časopisa HRANA KAO LEK donosi mnogo zanimljivih i korisnih natpisa za zdravlje:

Ren protiv bakterija, Žitarice su temelj zdrave ishrane, Tajne zdravog mršavljenja,  10 načina da ubrzate metaboilizam (jedan je mozda i pisanje ovog bloga ! 🙂  Pravilnom ishranom podstaknite plodnost, Ishrana i rak,         So – manje je bolje (npr. jedna kašika soja sosa može da ima i 1000 mg natrijuma!)  Saveti za dijabetičare,  Problemi sa bešikom, Ishrana Inka,  Jela sa sirom i začinskim biljem, Lekovi iz kuhinje (npr. žvakanje belog luka sa malo meda za prevenciju nazeba) … Na ukupno 32 strane (16 dvolisnica) za 59 dinara, ovaj časopis je dobar izbor i dobar izvor saveta za zdrav život.

Papir za ovaj časopis mogao da bude kvalitetniji, veoma se lako gužva i cepa, čak i pri običnom prelistavanju.

Ocena 5/5  (za sam sadržaj)     2/5  (za kvalitet papira) 


Iako je već u prodaji i novi broj za oktobar, ovaj časopis je veoma dobar, pa ga ovde ukratko pretstavljamo. Na 32 stranice (16 dvolisnica) uobičajenog formata 29 x 21 cm, ima puno zanimljivih natpisa: Mušmule za bolji vid, Zdravo – nezdravo, Štitna žlezda i ishrana, Ishrana muškaraca, Prirodna ili GMO hrana, Dijeta sa zelenim čajem, Zdravija zimnica, Saveti za dijabetičare, Ishrana i san, Lekovi iz kuhinje-tajni sastojci nadohvat ruke, Kozmetika od sezonskog voća, Antioksidantne vrednosti hrane (sa tabelom ORAC jedinica) …

Svi natpisi su veoma stručni, ali razumljivim jezikom napisani i pristupačni. Ovo je zaista veoma dobar časopis za samo 59 dinara ! Uz to, od 32 strane, samo su 3 reklame, što nije previše, u poredjenju sa nekim drugim časopisima.

Izdavač: DIN Sedma sila d.o.o. Bulevar M.Pupina 67, Novi Beograd, 011 313 9277,  011 313 9196  Postoji mogućnost godišnje pretplate za 681 din. sa uračunatim poštanskim troškovima.

Jedina zamerka je da kvalitet papira ovog časopisa nije baš dobar… Papir je veoma tanak, lako se gužva i cepa.

Ocena: 5/5


Evo novog broja sa poklon torbom u nekoliko varijeteta, sa reljefnim skajem nalik na krokodilsku kožu.

Od ukupno 156 stranica (nisu dvolisnice, nego lepljene bočno) 58 stranica je direktna reklama, najviše za kozmetiku. Osim reklama, tu su i fotografije preko cele stranice, opet reklame, pa opet fotografije kojekakvih anoreksičnih modela, i opet reklame. Tu ima i jedan intervju (Gorčin Stojanović) i to je jedini normalni tekst. Ostalo su reklame i svakakve gluposti iz “sveta mode“ (“mode“?)

Naravno, da u ova krizna demokratska vremena malo koja žena, majka, supruga, sestra, strina, ili svastika, može da izdvoji 1800 dinara za reklamirani GIVENCHY Lip Liner (što bi rekli, olovka za iscrtavanje usana) Ili pak, 2764 dinara za SHISEIDO Perfect Rouge glowing matte ruž. Da, kad poshiseidimo!  Ili, možda,  želite ruž u jarkocrvenoj boji CHANEL za nekih 2880 dinara! Uz lep, besplatan savet  “Ne zaboravite da ga s vremena na vreme popravite, jer ćete u suprotnom izgledati neuredno“ (sic!)

Kad se lepo namažete, možete da kupite i klompe sa krznom MANGO za 10495 dinara (kao na stranici 86) ili pak, pletenu jaknu od vune REPLAY za 23990 dinara… Ima i drugih perverzija dostupnih samo bogatašicama koje imaju “lepu“ platu ili pak, muževe, momke, ili ljubavnike koji im to mogu kupiti. Ostale žene, uglavnom ovaj časopis kupuju zbog poklon torbe ili nekog drugog poklona, za 269 dinara.

Mnogo nepotrebne, bezvezne tupave mode, premalo života.Ocena: 1/5 za časopis, 3/5 za poklon torbu.


I dnevni list “Press“ (Press dnevne novine d.o.o.  Beograd, Kraljice Marije 1-14)  ima svoj nedeljni podlistak (svake nedelje uz “Press“ dobijate i  “Press magazin“

Na 24 stranice (12 dvolisnica) formata 21,3 x 29,5 cm donosi razne natpise za nedeljno popodne. Tema broja od 19. septembra je “Heroji 5. oktobra – Gde su (,) što ne rade (?) ) ((“heroji“ ??!))  (Podnaslovu očigledno nedostaje interpunkcija, a celom Pressu jedan dobar lektor sa iskustvom.    Naravno, ima tu raznih blebetanja, nebuloza, štamparskih grešaka, “razgovora zidara sa svežim cementom“   i samohvalisanja, koje je zaista uzalud komentarisati i gubiti vreme.  Pored toga, tu je i intervju (Zoran Bašanović – “estradni plejboj“) u kojem Z.B. “prvi put posle 10 godina izlazi u javnost i otkriva kako se u Las Vegasu venčao sa Draganom Mirković, i kako ga je Saša Popović preko politike oterao s Pinka“  (Kao da normalnog gradjanina i čitatelja to uopšte i zanima!)  Zatim zanimljiv natpis o Kjokušindjucu borilačkoj tehnici, članak o prostati “Mala žlezda, velike muke“ i još nekoliko natpisa,  i nešto malo reklama.

Sve u svemu, zapitamo se zašto sve to nije moglo da se jednostavno stavi u redovan deo, inače tankog  nedeljnog “Pressa“ ? Zašto svaka dnevna novina po svaku cenu hoće da ima neki podlistak tj nedeljni ili dnevni dodatak? Da li ovakvi podlisci zaista povećavaju tiraž dnevnih novina?

Sve su to pitanja za neke plaćene (ne)stručnjake. A od mene dosta i ovoliko.

Ocena: 2/5  


Pre nekoliko dana uzesmo ovaj besplatan časopis u lokalnom Maxiju, avgustovski broj, iako je uveliko septembar. Dok se kasairke i ostalo osoblje Maxija načita septembarskog broja, isti možda bude dostupan negde u oktobru.

Elem, nakupilo se para u Maxiju (izdavač Delta Maxi Grupa) ima se, može se, pa su odlučili da štampaju i ovakve besplatnosti na luksuznom tankom papiru, sa plastifikovanim koricama (kakvo arčenje!) Uz to, nije nam jasno zašto je ovaj časopis, na 52 stranice (od kojih su 7 reklame) namenjen samo ženama? Zar su kupci Maxija samo žene? Ili pak, nameravaju da pokrenu poseban besplatni časopis za muškarce? Hmmmh… Sumnjivo je sve to…  Polna diskriminacija? 🙂

Inače, časopis (časopis…?) liči na većinu sličnih “časopisa“… Malo kojekakvih saveta za zdrav život, “Akvabik – relaksacija u vodi“ ,  malo recepata (u ovom broju iz Grčke) malo reklama, horoskopa i ostalih sitnica. Šteta što nema ukrštenice i sudoku, to bi zaokružilo celu sliku. Ah da, tu je i nekakav tekst (preuzet) o letovalištu Alanja u Turskoj (samo nam još to treba) i intervujui (Maja Volk, Dušan Dule Nedeljković, Mirko Stanković – ova 3 intervjua su najbolje štivo ovog broja)… Sve u svemu, pošto je besplatno…“Poklonu se u zube ne gleda“ … Ali da se ovo prodaje, nikad ne bi kupili. Traljavo, izgleda kao poligon za novinare početnike i amatere saradnike.

Ocena: 2/5


Svake srede dnevni list “Alo!“ donosi sportski dodatak “Alo! Sprint“

Iako ne kupujemo nijedne dnevne novine svakodnevno, ni redovno, nekoliko puta smo kupili (ili pak, od nekog pozajmili) i pročitali ovaj dodatak. Ovoga puta ćemo ukratko konstatovati da je “Alo!“ jedan od najlošijih (uzgred spomenuto, i najjeftiniji) dnevni list. Tako da sudeći po ceni, i po izgledu, niko i ne očekuje da to bude nešto posebno, i to valjda znaju i oni koji pišu i uredjuju te novine.

Ipak, odlučili smo se da spomenemo ovaj dodatak sredom jer je zanimljiv i odskače pomalo po kvalitetu (“kvalitetu“ – uslovno rečeno) u odnosu na ostalo što se može pročitati u matičnom listu.

Na 16 strana (8 dvolisnica) formata 21 x 29,5 cm ovaj podlistak donosi najzanimljivije vesti i fotografije iz domaćeg i svetskog sporta. Ovaj broj je posvećen učešću Partizana u Ligi šampiona tj. meču sa Šahtjorom, a tu su i vesti iz vaterpola (Viktor Jelenić),  EP u vaterpolu za žene, Top 10 važnih fudbalskih klubova na svetu, slučaj Kleo prvi u Srbiji – hiljaditi u svetu,  Lepota pod koševima – atraktivne čirlidersice s istoka Evrope,  Marko Kešelj-Senzacionalno otkriće na Mondobasketu u Turskoj,  Stanković – “Nikada ne bih prešao u Partizan i Milan“

Zaprepašćuju podaci o milionima evra i drugih valuta koje dobijaju najpoznatiji fudbaleri i košarkaši.  Izgleda, što je kriza u nekom društvu veća,  to više naroda “spas“  traži u fudbalu i sličnim navijačkim sportovima. Fudbal i sport su svakodnevno prisutni u svim medijima i pridaje im se prevelik značaj. Industrija piva (u stranom vlasništvu – privatizovana preko noći) obilato koristi fudbal za reklamiranje. Tako imamo: fudbal, košarku, itd + alkoholno piće  (pivo, najčešće) a to daje = nasilje u sportu. Kada ste videli da fudbaleri reklamiraju neku knjigu koja je dobila neku značajnu književnu nagradu? Bilo koju knjigu?  Nikada!  Ali zato, fudbaleri zaradjuju ogromne sume, igraju do 30 godina i posle se pomalo bave treniranjem. Divno, zar ne? I tata bi, sine!  Bolje se baviti fudbalom nego raditi u fabrici. To je poruka koju dobija omladina,  i zato mnogi hrle u fudbal ili neki drugi sport. Naravno, samo šačica uspe da se probije. Drugima preostaje navijanje, vikanje i psovanje na tribinama, pivo, lake droge, okršaji i tuče sa navijačima nekog drugog kluba. Razbijene glave, modrice, slomljeni nosevi,  i ponekad,  guranje baklje policajcu u usta.  Dokle tako? Zašto se tako mnogo ulaže u sport, a tako malo u nauku i kulturu? Zašto se ogromni novac iz sporta bar malo ne prelije u zdravsto i penzione fondove?  Svi ti veliki, do juče “društveni“ ili “državni“ stadioni, gradjeni državnim (narodnim) novcem, postali su isključivo vlasništvo klubova koji ostvaruju profit i dele ogromne plate fudbalerima i trenerima.

Da se vratimo na “Alo! Sprint“ :  odmah je jasno, ograničenost na samo 16 stranica je glavni problem ovog podlistka. Vesti su šture, ponekad suviše kratke – tamo gde očekujete neke detalje i više podataka, nalazite maltene stenografske beleške. Izbor fotografija bi morao da bude bolji, a dimenzije manje.

Ipak, i na tako malom prostoru, ne mnogo zahtevni ljubitelj sporta naći će izabrane vesti, čime se opravdava postojanje ovakvih malenih novinica. Osim toga, mnogi kupuju sredom “Alo!“ samo zbog ovog dodatka, što ukazuje na to da odavno u Srbiji nema pravog sportskog časopisa,  iako postoji tržište za to.

ocena 2+/5


Dodatak dnevnog lista “Kurir“ je  “TV Kurir“ – a iver ne pada daleko od klade… Tanak je “Kurir“ pa je tanak i “TV Kurir“ – ima samo 16 stranica  (8 dvolisnica) od kojih su 2 reklame za SMS chat i neki teleshop.

TV program je relativno pregledan, sadrži program za 8 domaćih TV kuća (RTS1, RTS2, Pink, B92, Fox, Avala, Košava-Happy, Studio B) kao i za kablovske televizije.

Sa naslovnice nas mrko gleda Ognjen Amidžić, i još pokazuje kažiprstom, kao da smo mu nešto skrivili…Žalosna slika… Unutra, jos crnje, najava za autorski šou Dragana Marinkovića Mace “Mjau sou“ (“Mačor medju cicama i macama“) – koji je predstavljen kao “sarajevski glumac i TV voditelj“ (iako odavno  ne živi u Sarajevu, pa tako i nije sarajevski) A neki kazu da nije ni glumac… (prosečni gledalac zaista ne može da se seti nijedne njegove značajne, a ni beznačajne uloge!) Jednostavno, ne treba imati velike umetničke zahteve ili prefinjen ukus, ne treba biti ni zlonameran, ali…

Da, kitsch i schund i dalje caruju! – Nova (“nova“?) “Farma“ je juče ponovo pokrenuta, a i “Veliki vrat“ čeka na red. Do juče anonimne osobe, predstavljene kao “zvezde“ i “zvezdice“ uz nekoliko novca željnih poznatih imena. Očekuju se nove svadje, nove psovke, guranja, pljuvanja, ogovaranja iza ledja, najgroyniji prostakluci svake vrste i sve drugo sto možemo da očekujemo od kvazi zvezda i zvezdica fabrikovanih na brzinu za jednokratnu upotrebu.

Ocena 2/5